Eto i to se desilo.
Konačno, nakon dugo vremena kontempliranja i razmišljanja, odlučila sam se okušati u takmičenju.
Kad provedete cijeli život u kuhinji uz oca koji je prvi međunarodni gastronomski sudac u državi, ujedno i totalni luđak kad se radi o eksperimentiranju s namirnicama, tehnikama, demistificiranju gastronomije kao nečeg što je rezervirano samo za vrhunske stučnjake i znalce…valjda je ovakav slijed događaja logičan.

Fuzijom kreativnosti, hrabrosti i iskrenim uživanjem u onome što radim, Istanbulu sam predstavila izuzetno jednostavna jela pripremljena na moderan način, kombinirajući elemente tradicije i molekularne gastronomije (ili jednostavnije moderne kuhinje, obzirom da mnogi zbog ‘elitističkog’ prizvuka izbjegavaju termin ‘molekularna’) kojom sam potpuno opčinjena zadnje vrijeme.