HOMA – Beograd.

Ako vam na prvu, nakon čitanja ove dvije riječi nije zaigralo u želucu i oko srca, slobodno preskočite sljedeće retke.

Za Filipa Ćirića znam dugo. Iz medija i kuloara uvijek dolazi ista emocija u vezi njega: veličina, znanje i sposobnost. Izaziva strahopoštovanje taj čovjek.

Putevi su nam se konačno, prvi put ukrstili proljetos u Novom Sadu. Sladak je Filip. Smjehulji se, pristojan je, pokazuje mi novu liniju keramičkog posuđa za HOMA-u, a dok priča, u oku mu primjećujem plamičak kojeg sam do sada vidjela samo kod određenog sloja ljudi. Prvi put sam taj plamen vidjela u očima mog oca. Ne treba mi ni sekunda da shvatim da ovaj čovjek živi gastronomiju.