Ležim bolesna u krevetu svoje hvarske sobice (nakon što već dvije godine u ovoj sobi žive samo moje stvari, konačno ju mogu smatrati svojom, bez seljakanja ili dodavanja cimera) i pokušavam se sjetiti koliko sam točno ovakvih dana imala u karijeri. Govorim o bolovanju, odnosno davanju prava samoj sebi da u nekom trenu objektivno procijeniš kako je napuštanje radnog mjesta jedina razumna i zapravo najodgovornija stvar koju možeš učiniti i za sebe i posao. Sezonski u Hvaru, u ugostiteljstvu radim od svoje sedme godine i osim jedne sezone pauze tokom trudnoće, ovo mi je ukupno treći dan na bolovanju (jedna gadna menga, jedna fibra iznad 40 i ovo današnje sranje s želucem).