Monthly Archives: May 2016
Interview – Igor Berecki, Doc
Obožavam intervjue. Draži su mi čak i od najljepših chick lit ljubića s finim krpicama, jer portretiraju realne ljude. Daju nam uvid u neke skrivene djelove njihove psihe, intime i bitka. Opčinjena tim štivom, oduvijek sam sanala da ću jednom, negdje, imati priliku intervjuirati velike ljude.
Nije mi dugo trebalo da shvatim kako se veličina ljudi ne mjeri njihovom popularnošću, sjajnim, lijepim stvarima ili debelim bankovnim računima. Veliki ljudi su veliki zato jer imaju sposobnost i kapacitet promijeniti vam život. Neki slučajno, neki namjerno, neki jednom, a neki u kontinuitetu – ali najčešće vam ga promijene zauvijek.
Ovdje ćete čitati intervjue s ljudima koji su MENI promijenili život. Ako ih ne znate ili vam se ne sviđaju, baš me briga.
Igor Berecki Doc je doktor. S velikim D. Pedijatar, čak što više. Čovjek. Intelektualac. Voli klince (očito), pse, crtanje, pivu, hranu i muziku. Jedan od onih koje se voli. Ne spada u kategoriju „Ili ga voliš, ili ne podnosiš“ jer njega ne možeš ne podnositi. Uživo ga još nisam imala prilike gnjaviti pa ne mogu o fizičkoj energiji koju emitira, ali ova koju „pušta internetima“ je toliko jaka da ti se zauvijek ureže u srce. Pametan, britak, odmjeren, direktan kad treba i dimplomatičan kad mora, Igor je veliki čovjek koji je prije svega prijatelj i koji bez zadrške dokazuje tu tvrdnju svakodnevno.
Moj je život promijenio jednom naoko bezazlenom porukom, koja je stigla kao odgovor na još bezazlenije pitanje . Nije važno što je rekao, ili kako je to rekao. Poanta je u tome da je odabrao baš taj trenutak i da mi je svojim rječima otvorio neke prozore i perspektive. Ili jednostavnije, bio je tu kada ga nitko nije zvao, ne zato jer je morao, nego zato jer je to nešto što rade ljudi. Prijatelji.
(ilustraciju sam mu maznula s profilne na Fejsu)
Pripreme za turističku sezonu. Ne na Google translate-u, molim
Proljeće je doba u kojem cvjetaju grafički biznisi, makar na području Dalmacije i obale.
Doba je to kada se većina vlasnika turističkih i ugostiteljskih objekata sjeti da „sezona samo što nije“, pa se (vrlo često last minute) sjeti da bi trebalo malo osvježiti jelovnike i ponudu, nabaciti neki novi „feature“ koji će upravo ovu sezonu učiniti turbo uspješnom, u odnosu na prethodnu koja je podbacila zbog _____________(izmislite razlog).
Probuđeni iz dugog i depresivnog zimskog sna, panično smišljaju strategije i rješenja, obraćaju se svojim dugogodišnjim suradnicima (malom od Bepa koji se razumije u kompjutere) sa molbom da im na brzinu odrade taj posao (nema ti tu puno zajebancije; samo mi prevedi ovih par novih rečenica, nacrtaj neki novi logo, napravi mi na brzinu jelovnike i mo’š usput rješit’ vizitke i flajere) kojeg će im platiti čim se pojave prvi gosti.
Kad shvate da je mali od Bepa „neodgovorna pizda“ (ne razmišljajući o tome da taj isti mali ima stotinjak identičnih upita, odjednom), uzimaju stvar u svoje ruke, laćaju se svojih tipkovnica i kompjutera, te u jedno popodne rješe sami cijelu strategiju poslovanja i grafički dizajn. Najbolji prijatelj stranih turista je „google translate“ (taj mali sve zna, na svakom jeziku!!!), Word je najbolji alat za kreiranje ponude, a logo – pih, nacrtati ga u Paintu zna svaka šuša, ne’š ti.
U last minute varijanti, sva su rješenja dobra jer se kod nas gosti ionako zadržavaju samo jedan dan, pa nije previše važno kakvi su materijali kojima im se obraćamo – bitno je da je ponuda zabilježena, pa i nek je printana na običnom papiru, ubačena u plastičnu foliju koja najbolje odolijeva flekama od ćevapa, buzare ili pašticade.