Monthly Archives: January 2017
Jednostavna, bezglutenska pizza
Najdraži recepti su mi oni koji nastanu potpuno slučajno i nimalo očekivano, točno kao ovaj.
Imala sam otvorenu vrećicu kukuruznih krekera (obični, bez soli i dodataka, nešto veći od kovanice od 5 kn, Interspar) koja je ostala otvorena preko noći, čime su krekeri izgubili svoju finu hrskavost i konzistenciju suhoće. Kako ne vjerujem u bacanje hrane, a nemam kokoši kojima bi proslijedila ovu krasnu, bezukusnu deliciju, jedino logično rješenje je bilo da ih sameljem u multipraktiku i vidim što će se desiti.
Kako to obično biva, tokom čekanja finalizacije jedne takve radnje, paralelno se dešava intenzivan kreativni proces razmišljanja u kojem vam misli putuju od “običnog tijesta za koješta”, preko kukuruznog omotača npr. mesnih okruglica (naravno, janjećih, jer se kukuruz i janjetina baš nekako lijepo ljube :D), pa sve do hrskavog rješenja laganog, niskokaličnog čizkejka. Životna prksa me naučila da se u tom kreativnom procesu najbolje zadržati na prvoj ideji koju vam mozak predloži (a ostale zapišete, da vam ne pobjegnu u međuvremenu), pa je odluka pala na pokušaju da od navedenog napravim pizzu.
Interview – Natalija Pavlaković
Obožavam intervjue. Draži su mi čak i od najljepših chick lit ljubića s finim krpicama, jer portretiraju realne ljude. Daju nam uvid u neke skrivene djelove njihove psihe, intime i bitka. Opčinjena tim štivom, oduvijek sam sanala da ću jednom, negdje, imati priliku intervjuirati velike ljude.
Nije mi dugo trebalo da shvatim kako se veličina ljudi ne mjeri njihovom popularnošću, sjajnim, lijepim stvarima ili debelim bankovnim računima. Veliki ljudi su veliki zato jer imaju sposobnost i kapacitet promijeniti vam život. Neki slučajno, neki namjerno, neki jednom, a neki u kontinuitetu – ali najčešće vam ga promijene zauvijek.
Ovdje ćete čitati intervjue s ljudima koji su MENI promijenili život. Ako ih ne znate ili vam se ne sviđaju, baš me briga.
Natalija Pavlaković može se opisati svime osim riječima. Nju ćete vidjeti u spektru boja, čuti u šumovima vlastitih misli, osjetiti u zamasima proljetnog povjetarca i primijetiti kada zaronite duboko u sebe. Natalija je u moj život ušla naizgled slučajno, no taj ulazak bio je itekako namjeran, potreban i planiran negdje daleko, van utjecaja naših želja i svijesti. Promijenila mi je život već pri prvom susretu i nastavlja to činiti svakodnevno. Za razliku od ostalih ljudi koji moj život obogaćuju i mijenjaju na površini, ona je to učinila (i čini) u najdubljim područjima moga bića. Kada bih morala izabrati samo jednu osobu pred kojom sam bila najogoljenija, najintimnija i najranjivija – to bi zasigurno bila upravo ona.
Smatram ju svojom prijateljicom, inspiracijom, učiteljicom i jednom od najrelevantnijih vodilja kroz život i baš zato sam s guštom odabrala upravo nju za prvi intervju u 2017.
