Niskokalorična, lagana, ljetna torta od cikle (bez glutena i šećera)

blog3

Zapravo, opće neću pisati uvod za ovu tortu. Svi znamo koliko je ova cijelogodišnja, domaća namirnica ljekovita. Lako je probavljiva, ima puno vlakana i skoro sve mineralne tvari, obiluje vitaminima (naročito B kompleksa) i koristi se u liječenju i regulaciji krvnog tlaka. 45kcal na 100g svježeg ploda svrstava ju u jednu od najpoželjnijih namirnica, bilo da ste na regulaciji prehrane ili ne.
Na kraju krajeva, dovoljno je i samo “obožavam ciklu i koristim ju svugdje, pa i u desertima” 🙂
Onima koji paze na kile i broje kalorije preporučam da iz recepta izbace bijelu čokoladu (eventualno ju zamijeniti sa par žlica Eritrola, da ipak zadržite dojam jedenja deserta a ne predjela :))
Od svih koji su je probali dobila sam isti feedback: “Wow, vidim da je desert, znam da jedem desert, ali opće nije preslatka i cikla se itekako osjeti, ali nježno i decentno”.
Meni dosta 😉
Uslast!

Finale kulinarske introspekcije, odnosno dan kada sam shvatila…

bm
Foto: Tomislav Mačković

Godinama sam odbijala pripadati kuhinji. Borila se rukama i nogama protiv, vrištala da ne želim i da mrzim. Onda sam u jednom trenu pristala prihvatiti posao očeva asistenta. Izbacila sam ga iz kuhinje sutradan jer me nervirala njegova glasnoća i pretjerana energičnost, ja ipak volim raditi u miru i tišini (po mogućnosti uz Vivaldija ili Ravela).
Godinama koje su uslijedile, iako sam bila njen dio i dalje sam odbijala pripadati kuhinji. Čak i kad sam odradila prvo natjecanje za državu i kada nikoga u državi za to moje prvo žensko zlato nije bilo briga osim obitelji i šačice frendova, nisam se smatrala njenim dijelom. Kada je nekolicina kolega na moje natjecanje i rezultat reagirala beskrajnom količinom zlobe (prema meni i mom ocu), tek sam tada zaključila da ne samo da ne pripadam kuhinji, nego to ni ne želim. Žali bože vremena i truda, ne treba mi takav stres u životu…
Ipak, svaki dan sam ulazila u nju. S oprezom i beskrajnim respektom i sa golemom dozom strahopoštovanja, čak i straha.

Mediteranski cheescake bez glutena

1

Jagode, jer ih obožavam.
Mediteranski, jer sam rođena u srcu Mediterana i volim svako malo napraviti neki homage svojoj rodnoj grudi, Hvaru.
Bez glutena, jer mogu (i znam kako).
Sapienti sat.
Ovo je preukusno za ikakve daljnje diskusije i introdukciju 🙂
Uslast!

Bezglutenski kolač od jagode

1

Obožavam jagode. Svi koje me znaju, znaju da obožavam jagode. Znamo dakle da obožavam jagode, ali tek sam danas, pregledavajući svoje recepte i fotografije, shvatila koliko. Gdje god se okrenem, u svim folderima: jagode.
Sukladno navedenom, ovo je doba godine kada mojim ukućanima jagode “izlaze na uši” (bajdvej, upravo sam naručila dostavu nekoliko desetaka kila da si na vrijeme osiguram zalihe u škrinji i u teglicama marmelade), ali nema nikog tužnijeg od mene nakon ljeta, upravo zbog izostanka ovog divnog crvenog ploda (da, TOLIKO ih volim. Cca dvije mjerice dnevno, da budem preciznija :D)
Pa da iskoristim priliku i sezonu, dok ih još ima (a sad su naaaaajmirnisnije i najsočnije!), evo jedan brzopotezni desert sa (nećete vjerovati :D) jagodama 🙂 Kao i kod većine mojih recepata, ni ovaj ne sadrži brašno, mlijeko i šećer pa je pogodan za svakojake dijetne restrikcije i modu 🙂

Interview – Igor Berecki, Doc

Obožavam intervjue. Draži su mi čak i od najljepših chick lit ljubića s finim krpicama, jer portretiraju realne ljude. Daju nam uvid u neke skrivene djelove njihove psihe, intime i bitka. Opčinjena tim štivom, oduvijek sam sanala da ću jednom, negdje, imati priliku intervjuirati velike ljude.
Nije mi dugo trebalo da shvatim kako se veličina ljudi ne mjeri njihovom popularnošću, sjajnim, lijepim stvarima ili debelim bankovnim računima. Veliki ljudi su veliki zato jer imaju sposobnost i kapacitet promijeniti vam život. Neki slučajno, neki namjerno, neki jednom, a neki u kontinuitetu – ali najčešće vam ga promijene zauvijek.
Ovdje ćete čitati intervjue s ljudima koji su MENI promijenili život. Ako ih ne znate ili vam se ne sviđaju, baš me briga.

Igor Berecki Doc je doktor. S velikim D. Pedijatar, čak što više.  Čovjek. Intelektualac.  Voli klince (očito), pse, crtanje, pivu, hranu i muziku. Jedan od onih koje se voli. Ne spada u kategoriju „Ili ga voliš, ili ne podnosiš“ jer njega ne možeš ne podnositi. Uživo ga još nisam imala prilike gnjaviti pa ne mogu o fizičkoj energiji koju emitira, ali ova koju „pušta internetima“ je toliko jaka da ti se zauvijek ureže u srce. Pametan, britak, odmjeren, direktan kad treba i dimplomatičan kad mora, Igor je veliki čovjek koji je prije svega prijatelj i koji bez zadrške dokazuje tu tvrdnju svakodnevno.

Moj je život promijenio jednom naoko bezazlenom porukom, koja je stigla kao odgovor na još bezazlenije pitanje . Nije važno što je rekao, ili kako je to rekao. Poanta je u tome da je odabrao baš taj trenutak i da mi je svojim rječima otvorio neke prozore i perspektive. Ili jednostavnije, bio je tu kada ga nitko nije zvao, ne zato jer je morao, nego zato jer je to nešto što rade ljudi. Prijatelji.

z

(ilustraciju sam mu maznula s profilne na Fejsu)

Pripreme za turističku sezonu. Ne na Google translate-u, molim

x

Proljeće je doba u kojem cvjetaju grafički biznisi, makar na području Dalmacije i obale.
Doba je to kada se većina vlasnika turističkih i ugostiteljskih objekata sjeti da „sezona samo što nije“, pa se (vrlo često last minute) sjeti da bi trebalo malo osvježiti jelovnike i ponudu, nabaciti neki novi „feature“ koji će upravo ovu sezonu učiniti turbo uspješnom, u odnosu na prethodnu koja je podbacila zbog _____________(izmislite razlog).
Probuđeni iz dugog i depresivnog zimskog sna, panično smišljaju strategije i rješenja, obraćaju se svojim dugogodišnjim suradnicima (malom od Bepa koji se razumije u kompjutere) sa molbom da im na brzinu odrade taj posao (nema ti tu puno zajebancije; samo mi prevedi ovih par novih rečenica, nacrtaj neki novi logo, napravi mi na brzinu jelovnike i mo’š usput rješit’ vizitke i flajere) kojeg će im platiti čim se pojave prvi gosti.
Kad shvate da je mali od Bepa „neodgovorna pizda“  (ne razmišljajući o tome da taj isti mali ima stotinjak identičnih upita, odjednom), uzimaju stvar u svoje ruke, laćaju se svojih tipkovnica i kompjutera, te u jedno popodne rješe sami cijelu strategiju poslovanja i grafički dizajn. Najbolji prijatelj stranih turista je „google translate“ (taj mali sve zna, na svakom jeziku!!!), Word je najbolji alat za kreiranje ponude, a logo – pih, nacrtati ga u Paintu zna svaka šuša, ne’š ti.
U last minute varijanti, sva su rješenja dobra jer se kod nas gosti ionako zadržavaju samo jedan dan, pa nije previše važno kakvi su materijali kojima im se obraćamo – bitno je da je ponuda zabilježena, pa i nek je printana na običnom papiru, ubačena u plastičnu foliju koja najbolje odolijeva flekama od ćevapa, buzare ili pašticade.

5 koraka za uspješno izvršavanje projekata i menađiranje vremena

x

Nova kolumna za Novu energiju.

Moj zavičaj je poznat po maslinama. Ali još je poznatiji po pučkoj pjesmici „Maslina je neobrana“.
Njih nekoliko sinova (iako se u stihovima, da budemo pošteni, nigdje ne spominje spol ili broj djece) , sjedi pod stablom masline, oplakuje svog pokojnog oca i žali se nebesima kako je maslina neobrana i „nima koga da je bere“.

Zaista, u tih nekoliko redaka popularne pjesme, sažet je cijeli mentalni sklop ne samo Dalmacije, već i čitave regije bivše Juge. Koliko smo puta čuli parole „Sve što možeš danas, ostavi za sutra“, „Lako ćemo“, „Snać’ ćemo se“, „Ima vremena“ i koliko smo točno puta i sami posegnuli za njima?
Iskreno, nije ovo samo „Ex-Yu sindrom“ – prokrastinacija odnosno odgađanje stvari i zadataka za sutra (ili odgađanje do unedogled), odlika je većine zaposlenih ljudi koji su makar jednom bili pod stresom.

Po svemu neobična, obična torta od čokolade i sira

xxxx

Apstinencija od laktoze, glutena i šećera (o razlozima neki drugi put) ne ostavlja puno prostora dizajniranju i pripremi finih (i zaista slatkih) deserata, no srećom, zato postoji prava (naravno, tamna i bez dodanih šećera) čokolada koja je fantastična kao slastica sama za sebe (hint: antioksidansi) ili kao baza za pipremu finih deserata.

x

Upravo zato je sljedeći recept fantastičan, jer osim što zahtjeva svega 3 sastojka (i jednostavan je za pripremu), ne spada u kategoriju prekaloričnih i preteških kolača, pa ga možete jesti često i bez puno grižnje savjesti.

Recenzija “Gurmanskih veza” Maje Petrović

Maju sam upoznala lani na hladnom Kopaoniku.  Dok sam se ja kao fetiva dalmatinka tresla pod uniformom i nekoliko skrivenih slojeva odjeće, ona je energično ušetala u konferencijsku dvoranu u prozračnoj zelenoj haljinici i štiklama sve do poda.
Moderatorica mog panela, pregledala je dvoranu, presložila papire, skinula štikle, zadovoljno sjela na kauč i teatralno podigla noge, prekriživši ih u najdamskiju moguću izvedbu navedene poze.
Kakva ženska, odmah sam znala da ću ju obožavati.

Ista konferencija, nekoliko dana i čaša vina kasnije, ugodan ambijent restorana bio je dom jednom od najugodnijih, najelokventnijih i najkvalitetnijih razgovora koje sam vodila u zadnjih nekoliko godina.
Kako to i inače biva kada se dvije (lajave) kreativke nađu za istim stolom, razgovor je satima tekao kao nabujala rijeka, noseći sa sobom iskustva, ideje i pun smisao fraze Nova energija.

ne2

Tek po povratku u svakodnevicu, dajući si dovoljno vremena da sjednem i pregledam što to točno Maja piše, radi i istražuje, shvatila sam koliko je sjajna ova žena.
Bez dlake na jeziku hvata se u koštac s nekim od najvećih mitova i zabluda prehrane ovog stoljeća, hrabro birajući riječi kako bi ju shvatili svi, ne samo stručnjaci u navedenom području.
Uživam, dakle, mjesecima u njenim tekstovima, receptima i fotografijama (u kojima je sve bolja i bolja, do te mjere da se počinjem bojati za svoju reputaciju fotkanja hrane), uvijek se iznova diveći britkosti, hrabrosti i konciznosti svega o čemu govori.
A onda odjednom – knjiga.

xx

Mogla bih priznati da sam u sigurnosti svoje intime zastala na trenutak i dozvolila da me preplavi osjećaj zavisti i ljubomore, ali neću. To što ja još nisam napisala knjigu ni u jednoj sekundi nije umanjilo ponos i oduševljenje činjenicom da Maja jest.
Knjiga je u paketiću stigla nekoliko dana kasnije, a ja sam ju progutala u dahu.
Da vam priznam nešto o meni i knjigama: pročitala sam ih puno, a jednako toliko sam ih i odbacila nakon prvih nekoliko rečenica. Znam da po pravilima knjizi treba dati i do nekoliko šansi, vraćati im se u raznim fazama i prigodama, no smatram kako nema smisla gubiti vrijeme na nešto što ti ne sjedne iz prve.
Sukladno tome, bojala sam se da mi možda Majin uradak neće biti dovoljno zanimljiv, odnosno dovoljno intrigantan da me zadrži na mjestu od korice do korice.
Kako sam se samo prevarila.
Knjiga je još konciznija i elokventnija od njenog bloga. Smislena, logična, iskrena i ono najljepše – ni u jednom segmentu knjige ne osjećate pritisak nametanja osobnih mišljenja ili stavova.
Maja samo piše o činjenicama, a na vama je da ih prihvatite ili ne.
Bilo da samo želite naučiti nešto o osnovama nutricionizma i učincima začinskog bilja, shvatiti bit zdrave prehrane, ili se odvažno uputiti u senzualno zavođenje putem hrane – ova je knjiga pravi izbor za vas.
Na 240 strana interesantnog štiva (ima i savjeta o ljepoti i sexu, ali ne bih baš otkrivala sve unaprijed),  garantirano nećete naići ni na jednu monotonu stranicu koju ćete htjeti preskočiti.
Zato (a i zbog toga što je Maja upravo takva kakva jest) koristim i ovu priliku da joj čestitam i kažem da jedva čekam novi ukoričen proizvod njene tipkovnice.

P.S. Nisam plaćena za ovu recenziju, niti je ista tražena od mene. Volim pohvaliti dobre inicijative i rezultate nečijeg truda i rada kada to zaslužuju.

Najzdravija pita od jabuka

Obožavam izazove, naročito kada se poslože tako da ih moram odraditi brzo, forsirajući kreativnost i improvizaciju do maksimuma. “Hajde smisli mi nešto jesensko, zdravo, možda s jabukama, što misliš?” – pita me urednica neki dan. Čekaj da razmislim…(imam jabuke, imam med, imam bademe, mikser je tu, špaher već zagrijan od pašticade..)
“Može, neku pitu ću ti složiti, “bez ičega” (interna zajebancija na temu bez laktoze, glutena i šećera), daj mi pola sata, sat pa ti pošaljem članak.”

J3