Obožavam intervjue. Draži su mi čak i od najljepših chick lit ljubića s finim krpicama, jer portretiraju realne ljude. Daju nam uvid u neke skrivene djelove njihove psihe, intime i bitka. Opčinjena tim štivom, oduvijek sam sanala da ću jednom, negdje, imati priliku intervjuirati velike ljude.
Nije mi dugo trebalo da shvatim kako se veličina ljudi ne mjeri njihovom popularnošću, sjajnim, lijepim stvarima ili debelim bankovnim računima. Veliki ljudi su veliki zato jer imaju sposobnost i kapacitet promijeniti vam život. Neki slučajno, neki namjerno, neki jednom, a neki u kontinuitetu – ali najčešće vam ga promijene zauvijek.
Ovdje ćete čitati intervjue s ljudima koji su MENI promijenili život. Ako ih ne znate ili vam se ne sviđaju, baš me briga.

Natalija Pavlaković može se opisati svime osim riječima. Nju ćete vidjeti u spektru boja, čuti u šumovima vlastitih misli, osjetiti u zamasima proljetnog povjetarca i primijetiti kada zaronite duboko u sebe. Natalija je u moj život ušla naizgled slučajno, no taj ulazak bio je itekako namjeran, potreban i planiran negdje daleko, van utjecaja naših želja i svijesti. Promijenila mi je život već pri prvom susretu i nastavlja to činiti svakodnevno. Za razliku od ostalih ljudi koji moj život obogaćuju i mijenjaju na površini, ona je to učinila (i čini) u najdubljim područjima moga bića. Kada bih morala izabrati samo jednu osobu pred kojom sam bila najogoljenija, najintimnija i najranjivija – to bi zasigurno bila upravo ona.

Smatram ju svojom prijateljicom, inspiracijom, učiteljicom i jednom od najrelevantnijih vodilja kroz život i baš zato sam s guštom odabrala upravo nju za prvi intervju u 2017.

Uvijek volim postaviti ovo pitanje sugovornicima jer me zanima njihovo mišljenje, osobni input, emotivni i objektivni pogled na samog sebe. Tko je Natalija Pavlaković?

Kada biste me vidjeli na cesti, vidjeli biste prosječnu, modernu 45-godišnjakinju kako grabi ulicom i bavi se svojim svakodnevnim brigama. Možda me ne biste niti zamijetili.
No za razliku od većine, ja sam potpuno svjesna što radim, gdje idem, o čemu razmišljam i kako se osjećam. Nisam na auto-pilotu već promatram što se u meni zbiva, na koji način djelujem na svoju okolinu i što moram mijenjati.
Živim običan život na ljudima neobičan način.
U zadnjih 6 godina bavim se poslom koji me ispunjava/oplemenjuje/usrećuje, koji je moja svrha i strast. Poslom koji otvara i prožima najdublje slojeve moga bića i omogućuje mi da djelujem na trenutno najbolji mogući način.
Što radim? Pomažem ljudima bolje upoznati sebe, iscijeliti sebe, transformirati sve one dijelove podsvijesti koji ih drže u zatvoru.
Oduvijek sam imala problema s titulama. Svaka mi je manjkava u svom opisu i navodi na kriva uvjerenja pa ću si dati tu slobodu da sebe opišem kao skelara koji će te prevesti preko uzavrele rijeke emocija i uvjerenja, naučiti te kako kormilariti i nakon što se dotaknemo obale, pustiti te da ideš dalje sam, neopterećeniji i svjesniji.

Jednom, ne tako davno, odlučila si očekivanu sigurnost korporativnog života zamijeniti onom koja je većini ljudi potpuno nerazumljiva. Kako si došla do te spoznaje?

Da, 15 sam godina radila u korporativnom svijetu. Voljela sam svoj posao i bila iznimno vrijedna i uspješna, no negdje duboko u sebi sam znala da to nisam ja, da to nije moja bit. Mogla sam se truditi koliko god sam htjela i težiti da budem najbolja, no uvijek je u meni postojala velika nesigurnost i spoznaja da nikada neću postići onaj nivo na kojem ću se osjećati potpuno zadovoljnom. Stoga sam nakon 15 godina edukacije i rada na sebi, jednoga dana jednostavno osjetila da je vrijeme za odlazak. Postajala sam sve nezadovoljnija i nezadovoljnija i jednoga dana to nezadovoljstvo je kulminiralo i ja sam dala otkaz.

Jesi li oduvijek znala da želiš pomagati ljudima, odakle opće taj poziv i kako si ga naučila prepoznati i pretvoriti u praksu?

Danas kada pogledam u svoju prošlost, znam da sam to oduvijek znala jer sam s tom iskrom u duši došla na Zemlju.
No ta se želja postepeno oblikovala!
Kao dijete sam bila jako znatiželjna i silno me zanimalo što se dogodi kada umremo i da li postoji život nakon života. Nekako mi nikada nije sjela priča o jednom životu nakon kojeg više ne postojimo. To mi nije imalo smisla niti je rezoniralo s mojom istinom bez obzira na godine.
Kasnije sam u tinejdžerskoj dobi bila oduševljena Isusom i njegovom misijom na Zemlji te sam uvijek u svojim molitvama molila za otvoreno srce i ljubav za sve ljude. U toj sam dobi također primijetila kako moji školski prijatelji vole sa mnom razgovarati o svojim problemima i kako sam im uvijek bila u stanju dati odgovor ili savjet koji bi ih oduševio i koji bi odmah primijenili. To se nekako, bez moje svjesne volje, pretvorilo u svakodnevicu pa je Natalija uvijek bila dežurni psiholog. S vremenom sam osjetila kako me pomaganje čini vrlo ispunjenom i sretnom i nikada mi nije bio problem nekoga slušati satima. Tek sam u odrasloj dobi, baveći se astrologijom, svjesno spoznala da je pomaganje moj put.

Kako je okolina reagirala (i/ili reagira) na taj obrat u tvom životu? Koliko si ljudi zbog toga morala ostaviti iza sebe i koliko je bilo bolno proći taj proces?

Glavnina je reagirala onako kako je bilo i očekivano. Kolege na poslu nisu vjerovale da odlazim, prijatelji pritisnuti vlastitim Egom pokušavali su me odgovoriti govoreći mi da mi s 39 godina ne treba novi početak a samo je nekolicina bliskih prijatelja oduševljeno kliktalo, nestrpljivo iščekujući da krenem s poslom. Jako je puno ljudi jednostavno nestalo iz mog života, čim sam zadnji put prešla prag poduzeća. Naši životi su jednostavno krenuli različiti kolosijecima i to je bilo normalno i za očekivati.

Proces je bio vrlo bolan jer trebalo je smoći snage ostaviti poznato i sigurno, status i image, drage ljude i poznatu okolinu, natprosječnu plaću i beneficije te se upustiti u nešto toliko strano većini ljudi. Na početku me pratio ogroman strah, nesigurnost i stalno preispitivanje da li sam donijela ispravnu odluku. Netko bi rekao: „Pa imala si 17 godina radnog iskustva, zar to nije bilo dovoljno?“ Ne. Imala sam osjećaj kao da ponovno puzim i učim se hodati poslovnim vodama. Naravno da je iskustvo bilo od pomoći no nedostajala je ona sigurnost i osjećaj zaštićenosti koji sam imala u poduzeću. Ovdje sam bila sama i ranjiva i trebalo se dokazivati samo sebi, što je bilo najteže jer smo prema sebi najkritičniji.

Danas je situacija drugačija. Obitelj i prijatelji me podržavaju a oni koji imaju nešto protiv mog posla, ionako nisu prisutni u mom životu. S većom integracijom osjećaja sigurnosti i zadovoljstva, mijenjala se i energija moje okoline. Prije sam imala potrebu objašnjavati ljudima čime se bavim i braniti svoje zanimanje. Danas puštam da moja energija, djela i rezultati govore sami za sebe.

Vjerujem da je tvoj posao sve samo ne lagan i da si nakon cijelog dana „čišćenja“ drugih ljudi pretrpana negativom, tugom i boli. Kako se čistiš i regeneriraš?

Prvenstveno odmorom. Imam sreću što se mogu odvojiti od tuđih sudbina i ne nosim ih kući, tako da ne razmišljam o klijentima i njihovim problemima nakon završenog radnog dana.
Voda je oduvijek bila moja iscjeliteljica, pa je tuširanje prvo što obavim. Nakon toga slijedi neki fini, prizemljujući obrok i dobar film ili serija. Ako me uhvati tuga ili ljutnja, kao posljedica čišćenja klijenta, jednostavno dozvolim da se ona ispolji kroz tijelo plakanjem ili vrištanjem o jastuk. Dobrih osam sati spavanja dovoljni su da se drugi dan osjećam spremna za nove izazove.
Kada osjetim da se nakupilo previše umora, dozvolim si tjedan dana odmora.

Imaš li ti svoju „Nataliju“? Kome se obraćaš kada trebaš savjet, čišćenje ili jednostavno pomoć u rješavanju problema ili nedoumica?

Većinu problema odradim sama. Oduvijek sam bila veliki individualac i solo igrač. No kada ne mogu spoznati problem, jer je preduboko u mojoj podsvijesti i muči me dulji period, najčešće se obraćam svojoj predivnoj prijateljici Jean Luo, također terapeutkinji. Ili jednostavno popričam s nekim od bliskih prijatelja koji me mogu razumjeti. Sama verbalizacija problema, često me dovede do velikih spoznaja.

Često i vrlo nesebično pišeš o mnogim stvarima, detabuiziraš pojmove i kolektivna uvjerenja, te skromno i nimalo pretenciozno ljudima daješ perspektive, mogućnosti i „ključeve“ za bolji život. Mnogi će reći da si blesava jer dijeliš svoje znanje besplatno ili da „bacaš biserje pred svinje“. Demantiraj ih, molim te. Verbaliziraj blagodati dijeljenja znanja, odnosno bogatstvo koje dobiješ zauzvrat kad nečiji život učiniš boljim.

Razlog zbog kojeg tako srčano dijelim svoje znanje jest što sam prije 15 godina spoznala svoju misiju koja bi sažeto i u jednoj rečenici glasila „Sve što znaš, sve što iskusiš, sve što naučiš- dijeli dalje!“. Na početku je bilo negativnih komentara, oprečnih razmišljanja, sumnjičavih iskaza i bilo ih je bolno čitati i ne mali broj puta sam razmišljala o odustajanju, no istovremeno sam bila svjesna da moram ustrajati „jer tko će ako neću ja“. Znala sam da ta znanja i iskustva mogu pomoći (kao što su pomogla meni) i samo je stvar strpljenja, ljubavi i ustrajnosti dok se kolektivna svijest ne počne polagano mijenjati i stvari ne počnu sjedati na svoje mjesto. Danas nakon 8 godina pisanja, imam veliki broj ljudi koji me prate, pozitivno komentiraju moje članke i zahvalni su do neba što im tako pomažem. Neke od tih ljudi nikada nisam upoznala no energija ljubavi i zahvale koja pršti iz njihovih riječi, najveća su nagrada. A što se tiče materijalne strane, svemir se tako i onako pobrine da te nagradi za tvoj trud nekim drugim načinom.

Tvoja definicija duhovnosti

Biti svoj i u miru sa sobom i drugima!

Ne znam jesi li ikad pisala nešto slično, ali ako nisi, voljela bih da to napraviš sada, onako iz glave: (tvoja) pravila za sretan život koja mogu vrijediti za svih:

1. Spoznaj svoju svrhu i misiju i tvoj život će imati potpuni smisao.
2. Osvijesti da je sve energija i da ti daješ formu energiji svojim mislima, emocijama i djelima.
3. Ne boj se promjena. Promjene donose nova iskustva koja će oplemeniti i transformirati tvoj život.
4. Upoznaj se! Ne bježi od svojih mana. One su dio tebe. Spoznaš li ih i prihvatiš, gospodar si svog života.
5. Svakodnevno preispituj svoja uvjerenja, emocije i misli. Da li te vode u smjeru u kojem želiš ići i da li kreiraju stvarnost kakvu želiš?
6. Vjeruj u život, vjeruj u sebe! Vjeruj da život radi za tebe, ne protiv tebe.
7. Vjeruj da možeš ostvariti sve što želiš.
8. Upoznaj svoje Niže Ja/Ego. Osvijesti načine kojima te gura u ponor.
9. Meditiraj! Meditacija je najbolji oblik komunikacije sa sobom, svojim tijelom i Višim Ja.
10. Nauči slušati svoje tijelo! Uoči razliku između tjelesnih potreba i potreba tvojih emocija.
11. Iscijeli svoj odnos s obitelji. Tvoja obitelj tvoj je najveći učitelj i ogledalo.
12. Bezuvjetno pomaži! Ako pomogneš samo jednoj osobi u svom životu, tvoj je život imao smisao.
13. Uvijek budi svoj! Time daješ priliku i mogućnost i drugima da budu svoji.
14. Nikada ne živi protivno svojim osjećajima. Ovdje si prvenstveno zbog sebe. Ako si ti sretan, tvoju sreću osjetit će cijela planeta.

S obzirom na to da je ovo ipak gastro-lifestyle-itsl. blog, reci mi nešto o svom tipu prehrane, koliko je ona povezana s emocijama i unutrašnjošću, je li usko povezana s energijom i programima čišćenja i bez kojeg jela ili recepta ne možeš zamisliti svoj život u bilo kojoj fazi?

Kao vrlo emotivna osoba i sladokusac, u prošlosti sam naginjala pretrpavanju hranom u fazama depresije, nesigurnosti i straha. Došavši do nivoa svijesti i vibracije gdje u 90% vremena osjećam mir, naučila sam osluškivati svoje tijelo i njegove potrebe. Često znam intuitivno osjetiti što mom tijelu nedostaje i uvijek se iznenadim kada mi to bude potvrđeno nekim oblikom testiranja.

Naučila sam raspoznavati razliku između onoga što mome tijelu prija i što je potreba koja izvire iz emocija. Dosta dugo sam eksperimentirala s hranom pa sam tako 15 godina bila vegetarijanac i nakon toga jedno kratko vrijeme makrobiotičar. Nakon toga sam se, zbog prirode trenutnog posla, vratila životinjskim proteinima kako bih dobila energiju potrebnu da me u potpunosti vrati u tijelo.
Oduvijek sam težila zdravoj ishrani, organski uzgojenoj ili iz maminog povrtnjaka. Ove godine mi je čak želja posaditi vlastiti povrtnjak (uz maminu asistenciju).
Danas, u svojoj 45 godini, nastojim se hraniti onime što budi i okrepljuje moje tijelo. Minimizirala sam unos šećera i glutena i jedem ih samo u posebnim situacijama, nastojeći se nakon toga odmah vratiti svom uobičajenom načinu ishrane.
Kuhanje je za mene poseban, kreativan, duhovni užitak i rijetko prođe dan ne skuham nešto za sebe, obitelj ili prijatelje.
Povrće uvijek mora biti u svakom obroku. Za mene nije ništa neobično da za rani doručak pojedem zdjelu salate. Kao krvnoj grupi A, oduzmete li mi povrće, oduzeli ste mi život.
Prije pola godine otkrila sam juhu od kostiju i to je nešto bez čega dan ne može proći. Pijem je svaki dan i još mi za čudo, nije dosadila. Od kako je konzumiram, moja crijeva rade savršeno a i koža mi je zbog kolagena u juhi, dobila onaj stari mladenački sjaj.
I još za kraj moram napomenuti da obožavam kavu. Popijem samo jednu šalicu na dan baš ono iz gušta. No ta jedna šalica mora biti vrhunska i mora nadražiti sve moje receptore.

Gdje se vidiš u budućnosti i da li opće gledaš na budućnost na takav način, ili živiš sada i tu, dan po dan?

O da, imam postavljene kratkoročne i dugoročne ciljeve. Smatram da je Kreatoru, Božanskoj inteligenciji, Bogu, svemiru, životu (kako god želite nazvati tu energiju) potrebno reći što želimo i što nam je potrebno. Poznajem ljude koji govore kako Bog zna što je njima potrebno pa se ne moraju truditi oko formulacija svojih želja. Točno je da ta energija zna što nam treba. Ona je kreirala kvantno polje u kojem se nalazi sav energetski potencijal i gdje se na nivou energije nalaze sve naše nemanifestirane potrebe i želje. No mi smo ti koji moramo privući i manifestirati tu energiju u materijalnom svijetu. A da bismo to mogli, najprije moramo znati što je to što uopće želimo i formulirati te želje.
Stoga je potrebno stvoriti viziju budućnosti i osjetiti je. I nakon toga je pustiti i vratiti se u ovdje i sada, živeći dan po dan.
Odgovor na pitanje KAKO, treba pustiti višem vodstvu. Ne kaže se zabadava „Čudni su putevi Božji!“.
Način na koji će nam Bog ukazati KAKO ostvariti svoje želje, ukazat će nam se u ovdje i sada, stoga je važno da smo prisutni svim osjetilima i sviješću kako nam nešto ne bi promaklo.

A kako se vidim u budućnosti? Vidim se kao netko vrlo sretan i ponosan, jer pomažem velikom broju ljudi u spoznaji sebe i svog puta. Trenutno se bavim kreiranjem nove web stranice za školu Metafizike. Bit će tu mnogo divnih, poučnih, iscjeljujućih, transformirajućih tečajeva i radionica, video učenja, priča i meditacija. Svi meni trenutno dostupni načini kojima mogu doprijeti do što više ljudi i pomoći im u podizanju svijesti i vibracije.
Jer zbog toga sam ovdje, zar ne?!

Za sva pitanja i informacije o Nataliji i njenom radu, posjetite njenu stranicu Sretni ljudi.