Interesantno je objaviti check in u prostoru koji je tako dugo očekivan, pa osim samog sviđanja trenutka, dobiti i hrpu upita o tvom mišljenju/feedbacku i kritici. Interesantno je i nosi golemu odgovornost jer ne komentiraš samo kao random posjetitielj već netko tko u sličnom poslovanju i lifestyle-u živi čitav život, te razumije i površinu i pozadinu i sve ono između.

Uređenje:

Prema Tkalči nikad nisam mogla biti strogo objektivna, jer me od svih zagrebačkih ulica, svojom strukturom i sadržajem najviše asocira na dom i Dalmaciju. Samim time, činjenica da je restoran baš u Tkalčićevoj, već ga u startu plasira na sam vrh moje ljestvice najdražih mjesta za izlazak.

Pametno smješten pri vrhu ulice, strateški ugniježden na najfrekventnijem punktu, zlatni, minimalistički logo Barbieri’s na tamnoj pozadini fasade jasno govori da se unutra dešava nešto ozbiljno i sa stilom.

Saznat ću uskoro tko je točno dizajnirao interijer, da ga upoznam, zagrlim i stisnem mu ruku jer je apsolutno sve u restoranu točno „on spot“, bez ikakvih viškova, kiča ili ičega što bi vam odvuklo oko na drugu stranu, ili u pravcu nerazumijevanja i nesklada.

I prijašnji prostor je bio ukusno i ugodno uređen, međutim interijer Barbieri’s-a je vrlo mudro prošaran tamnim i svijetlim detaljima, dizajniran svjetlosnim jedinicama koje kao da su rođene za ovaj prostor. Centralno mjesto restorana, vrlo pametno i mudro zauzima kuhinja obučena u tamnu, ali transparentnu kulisu, koja genijalnom difuzijom svjetla iznutra ostavlja dovoljno prostora za rad, a izvana kuhinju pretvara u intrigantnu pozornicu s koje ne možete maknuti pogled.

Svi detalji u restoranu i poslovanju idu u prilog gore napisanom. Od samog menua, podloge na stolu, bešteka, čaša, unifrmi zaposlenika, do detalja u toaletu, potvrđuju da je u čitav projekt utrošeno strahovito puno razmišljanja, planiranja i uspješne egzekucije.

Menu:

Po malo od svega, za sve. Pristupačna vrhunska kuhinja. Mudro promišljen jelovnik, adekvatno realiziran za vrijeme, mjesto i trenutak u kojem se nalazimo. Sve su to rečenice i epiteti koje bih mogla upotrijebiti za opis menua, galantno utkanog u debele, luksuzne korice.

Znate da sam izuzetno slaba na tradicionalnu hrvatsku kuhinju i na generalni brend hrvatske kuhinje koji još uvijek, nažalost ne postoji kao takav (skoro pa ni u Hrvatskoj, a kamoli šire). Strukturom menua koji sadrži po malo od svake hrvatske regije, Barbieri’s je restoran koji je najbliže ideji takvog brenda. Iako menu sadrži dosta talijanizama i sličnih tuđica, sastojci i namirnice su itekako domaće, u skladu sa sezonom i ambijentom. Jela su skladno uparena okusima na tanjuru, fino prezentirana i ne ostavljaju puno prostora dogotovljavanju za stolom, što se od ovakvog brenda i očekuje.

Ono što me se posebno dojmilo je bogata selekcija tzv. „cicchetta“ (iz Veneta: mali zalogajčići) koja je u ponudi  od 12-19, te od 23-02, što ne samo da pruža mogućnost konzumacije, odnosno dostupnost  dobre i kvalitetne kuhinje svakome, već iskače iz formalnih okvira jedenja u konkretnom vremenskom roku, te pruža alternativu jeftinim fast food-ovima koji su jedini dostupni u sitnim noćnim satima.

Cijene su u Barbieri’s-u iznenađujuće pristojne i prosječne, što se pomalo kosi sa samim brendom, imenom vlasnika, dizajnom interijera i strukturom poslovanja od koje bi zaista, bez imalo problema očekivali daleko više investicije u obrok. Kontradiktorno je to pomalo zbog uvriježenog mišljenja da je kvalitetna i visoka kuhinja dostupna samo odabranima, ili rezervirana samo za posebne trenutke gastronomskih uživanja.

Vinska lista je zaista opširna i nudi dovoljno mogućnosti i izbora za sve ukuse i preferencije. Ako ovo pridodamo svemu prethodno napisanom, jasno nam je da Barbieri’s nije nužno samo restoran ili mjesto za uživanje u hrani, već atraktivan punkt za cjelokupni izlazak.

Upravo kombinacijom ovih poteza i mudro promišljenih odluka u strukturi restorana i poslovanja, Barbieri’s je otvorio vrata svima, te na taj način osigurao dostupnost kvalitete i upravo jasno demonstrirao kako se zaista radi (odnosno može raditi) na brendiranju hrvatske kuhinje. Veliki i golemi BRAVO!