Eto konačno, bogu fala, izašli smo iz recesije.
Ne sjećam se točno kad je počela, al znam da je bilo gadno.
Negdje sredinom 2009., u skladu sa svim promjenama koje sam uvela u fazi “skidaj kile kravo debela”, prestala sam konzumirati gledanje televizora, odnosno televizije. Odustala sam čak i od zabavnih formata kao što su “Ples za zvijezdama” i “Zvijezde pjevaju” jer em mi je ekipa na fejsu interesantnija od uvježbanih koreografija, em ih ionako mogu kasnije (bez dosadnih reklama i interupcija) pogledati na “jutjubu”.

Iako je prekid trošenja moždanih stanica na gluposti kao što je hrvatski tv program jedno od najproduktivnijih i najterapeutskijih stvari koje možete učiniti za svoj generalni wellness, ipak se povremeno dovedete u “votafak” stanje gdje se osjećate točno kao Pale sam na svijetu (i konačno shvatitte da je Pale imenica, a ne glagol).
Naravno, dobar dio vijesti i novosti iz države pohvatate negdje usput između jutarnjih twitter kavica i tableta za mršavljenje koje vam fejs sugerira kao lijek nakon neprospavanih noći u inboxu gdje sa kolegama, prijateljima i istomišljenicima tražite recepte za izlazak iz krize, ali sve te vijesti (ako ste ovakvi kao ja) prihvatite kao činjenice i ne razmišljate puno o njima jer ih uglavnom ne razumijete.

Daj mi kao laiku objasni, što je to Nova energija? – pitala me neki dan kolegica iskreno.
Nije jedina. Mnogi me već tjednima ispituju o tome što je to bilo, gdje, kako, što smo radili, koje funkcije imali, kakve su posljedice…
I prije i poslije konferencije su me pitali što sam očekivala…i onda i sada im mogu iskreno reći da nisam očekivala ništa. A zauzvrat sam dobila mnogo, pa i više.

Stvarno sam mislila da će ovo biti samo još jedna u nizu konferencija s dobrim prijateljima i izvrsnom zabavom, međutim punih mjesec dana kasnije mogu sa sigurnošću reći da je Nova energija bila prekretnica. S jedne strane kraj, s druge početak. Ako ćemo koristiti pjesničke stilske figure, recimo da je ovo bio kamen temeljac novog doba, vjetar u jedra pozitivnoj i dobroj perspektivi, kraj sranja i apatije – početak novog, pametnog doba. U regiji, čak što više. Onoj istoj koja se već godina lupa po glavi i osobno i međusobno, ne bi li dokazali da smo samostalni, pametni i sposobni, a zapravo svi znamo da nismo ni blizu toga ukoliko se ne držimo zajedno.

Otkad znam za sebe, otac mi je uvijek pričao o hvarskoj, dalmatinskoj i mediteranskoj prehrani.
U godinama koje su uslijedile, naučila sam da je najvažniji termin njegovih izlaganja „Sveto trojstvo“ koje se odnosi na morsku sol, začinsko bilje i maslinovo ulje.

Trebalo mi je neko vrijeme, putovanja, natjecanja i degustiranja hrane iz svih krajeva svijeta da shvatim o čemu je to točno stari govorio.
Na svojoj zadnjoj kulinarskoj avanturi, s velikim ponosom sam bila dio sudačkog tima kao sudac početnik. U ta tri dana naučila sam koliko je točno taj posao težak, ne samo s aspekta ocjenjivanja gdje u isto vrijeme morate razmišljati i kao profesionalac i kao natjecatelj,  nego i kada nakon završetka ostanete s bolnim želucem prepunim isprobane hrane.